četvrtak, 5. travnja 2012.

Ukratko prepricana lektira Bela griva

Postoje oko nas neke cudesne subine koje zaprepascuju. Upravo nam o tome govori lektira Bela griva.

U malom mjestu nadomak jedne rijeke stanovala je jedna porodica u maloj trosnoj kuci I ljetina im je propala. Imali su konja vranca koji je vec zasao u godine I sav je bio crn osim grive koja ja bila bijela. Kada se taj konj tek rodio svi su mislili da je u pitanju neka anomalija, al ice se kasnije ispostaviti da je tog covjeka obiljezila ruka sudbine I dala svima do znanja da je taj konj poseban. Sluzio ih je dobro, to se mora priznati, ali teska vremena su dosla I oni ne mogase vise zivjeti na suvoj kori hljeba. Razmisljali su danima sta im je ciniti, jer niko nije imao posla, a sa biro aim se nisu javljali jer posla nigdje nije bilo. Pozajmljivali su sa trafike oglase da vide da li se pojavilo sta novih poslova, ali u novinama su se vrtili isti oglasi za pakovanje koverti, a I da je bilo posla oni nisu imali na racunu da nazovu. Sta da rade pomisljahu cesto. Da kradu to ne bi imalo smisla jer samo bogati kradu, a oni nisu u tom kosu. Gazda kuce Vedran se dogo lomio I lomio I na kraju odluci da ubije vranca I od njega da spremi corbu. Pridje vrancu sa bijelom grivom I rece dobro si me sluzio, ali vremena su takva, sta da radim, ne mogu porodicu da pustim da umre od gladi. Uza sikiru I priblizi se vrancu, I krenu zamahnut, ali nemade srca. Odjednom kao da mu se ucini da vranac nesta prica, spominje neko blago zakopano pored rijeke ispod starog hrasta. Pridje blize vrancu, kad ono vranac stvarno prica, ali ne na usta sto ga jos vise zaprepasti nego na guzicu. On se primace guzice, a vranac se ritnu I ubi gospodara. Udje zena u stalu I vidje mrtvog svog covjeka I dize joj se zeludac I ispovraca sve one cevape sto je pojela za rucak. Poce mlada jadna naricati I kuditi zlu sudbinu. Sta je mene, sta je mene snaslo, kuku, jadna majko moja sto me rodi vaku, jooooooj, kuuuukuuuuu.. Vranac joj pridje iduci unazad I rece joj znas li onu rijeku I onaj hrast. Ona rece ja znam. On rece idi tamo I iskopaj rupo I u nju stavi malo moje slame I pusti da odstoji 3 noci I tri dana. Kako joj rece tako I uradi ona. Otkopa rupu kad u njoj nista. Vrati se doma, uze sjekiru I puce konja u glavu s njome. Konj pade ona stade kukat. Na samrti joj konj okrenut guzicom prema njoj rece, zeno luda I ti u svasta vjerujes.

Nema komentara:

Objavi komentar

Objavi komentar

Popularni postovi