četvrtak, 5. travnja 2012.

Pismena vjezba na temu Izlazak sunca

Odlucim ja, tako jednog dana, das a nekom djevojkom gledam na plaza izlazak sunca.

Ostanemo mi budni cijelu noc. Malo krenem ja nju da vatam, a ona kao se ne da. U tu ti ja navaljujem i navaljujem, borba prava. Doslo skoro 5 sati, pocelo se razdanjivat. Vidim ja i ona bi, ali joj malo neugodno. Rekoh joj sta je problem, vec smo u vezi dva dana. Pa znas ja nisam takva, ne mogu to da radim sa nekimkoga prakticno ne znam, rece ona. Rekoh u redu, ako ti nije stalo do meine i ako ti nije lijepo sa mnom, onda U REDU. I tu se ja kao naljutim. Vidje ona da sam ljut, pa upita jesi ti ljut, rekoh nisam, kaze ona jesi, ja kazem nisam. Ona me poljubi i ja vidjeh svoju sansu, zaturih joj ruku medju noge i poceh lagano da je trljam. Vise se nije opirala.

Nekih sat vremena kasnije (nije da se falim) sunce je vec bilo izaslo, a ja sam zamisljen gledao u njega i pusio cigaru. Ona rece ovo je najljepsi izlazak sunca koji sam ikada vidjela, ja rekoh vidjao sam i bolje.

Nema komentara:

Objavi komentar

Popularni postovi