Postoje mnogi trenuci koji ce ostati zarobljeni u nama i oni ce kad tad isplivati vani i mi noseni njihovim talasima sjeticemo se kojekakve dogodovstine koja je tu negdje u glavi.
Tako jedan dan ja setam ulicom i vidim nekog frajera i slatko sam mu se nasmijala, on me pogledao i shvatio je sta zelim i on je isto zelio ali nije bio toliko otvoren da mi to kaze u lice vec se nesta poceo snebivat kao nisam ja takav ja kad volim volim tek smo se upoznali i ja sam se opet slatko nasmijala i on onda nosen vjetrom koji mu je dao moj osmjeh upitame skoro sapatom bi li htjela da prosetamo, meni nije to bilo u glavi i to se u ocima moglo vidjet ali ocigledno momak je bio glup, ali ta ramena su me zaslijepila pa se nisam puno osvrtala na to rekoh glasno ti vise ne pripadas mom zivotu koji ionako ne vodi nikuda. Ne volim te. Pogledah ga i nasmijah se slatko po poslednji put.
Nema komentara:
Objavi komentar