Krocim sumo i idem skoro trcecim korakom da bi stigao djeda koji hita da mi pokaze svoju sumu. Odakle mu snaga zapitam se i dam sebi odgovor ali necu i vama. Iduci kroz sumu primjecujem da je obrasla raznim vrstama drveca koje se gordo uzdize iznad nasih glava i ramena i svih dijelova tijela. Ima jedno drvo kojem ime ne znam ono je bas lijepo, ja sam ga nazvao jaor jer mi je to ime bas u tom momentu bilo prikladno. Ta vrsta drveca meine naprosto odusevljava iznova i iznova, tako je da kazem otvoreno, lijepo. Mogu ja pisati o drvecu kojima ime znam ali to drvece me nije uopste zaprepastilo kao jeor i nije izazvalo cudjenje i iscudjavanje njegovim oblikom sarama i listjem koje je zeleno a u jesen zuto i otpada pogotovo kada vjetar jace duva. Znaci orah, jabuka i ostala drva kojima ne znam imena ne mogu prismrdjeti jeoru jer je jeor moje omiljeno i jedino drvo u mom zivotu i nikada ga necu cak i da hocu zaboraviti.
Nema komentara:
Objavi komentar